Program rehabilitacije i resocijalizacije odvija se u više faza ovisno o tome u kojem stupnju ovisnosti ili apstinencije se korisnik prijavio u program, što znači da je individualan i prilagođen svakom ponaosob. Program se zasniva na usvajanju psiho-socijalnih vještina potrebnih za opstanak u vanjskom svijetu. Također je veliki akcent na osposobljavanju za određene poslove, stjecanje radnih navika, školovanju i prekvalifikacijama, te uključivanje u rad Udruge i Zadruge po završetku programa i na taj način cilj je oporavljenog korisnika zadržati u jednom zdravom i sigurnom okruženju jedan određeni period.
S korisnicima se kroz program zajednice radi na rješavanju njihovog psihičkog stanja i podizanju samopouzdanja, stavovima prema svim oblicima ovisnosti i ovisničkih ponašanja, usvajanju normalnih socijalnih vještina i ponašanja, na odgovornom ponašanju i preuzimanju odgovornosti i na proaktivnijem pristupu životu i radu.
Takav pristup korisnicima i njihovo vrednovanje postignutih rezultata daje odlične rezultate i reakcije korisnika su puno bolje što je njihov boravak duži i što više napreduju u hijerarhijskom ustroju zajednice.
Kako bi se postigao što bolji rezultat individualno sa svakim korisnikom tako je program podijeljen u 4 faze koje korisnik mora proći kako bi završio program. Svaka od tih faza ima svoj zadatak i cilj, te svaka zahtjeva drugačiji pristup korisniku. Faze također služe kako bi program imao svoj početak i svoj kraj, te kako bi svaki korisnik u određenom trenutku znao na kojem problemu trenutno radi i kako bi mogao napraviti samoevaluaciju dotad napravljenog i na taj način vrednovati efikasnost svoga boravka u zajednici.
Također se na taj način mogu efikasnije detektirati određeni problemi u programu i odrediti koje su to metode koje ne daju najbolji rezultat i koje treba mijenjati.
Faza programa (prilagodba) – podrazumijeva prilagodbu pridošloga korisnika na život i rad u stambenoj zajednici. Kako bi se što bolje korisnik prilagodio brigu nad njim osim operatera kao svoju obavezu dobiva i jedan od starijih korisnika u zajednici koji je sa novim korisnikom doslovno 24 sata na dan. To se u zajednici naziva obaveza starijeg brata i ona traje minimalno mjesec dana od dolaska u zajednicu. Stariji brat novoga korisnika upoznaje sa pravilima, satnicom i običajima kuće, te je uvijek na raspolaganju kako bi olakšao novome korisniku prilagodbu na promjenu sredine i načinu života, te usvajanju pravila kuće.
Tijekom ove faze programa korisnik se polako uključuje u sve aktivnosti zajednice, gradi se povjerenje između samih korisnika te zaposlenika i korisnika, vrši se promatranje korisnika i njegovih osobina i navika, te se izrađuje prvi individualni plan za rad sa korisnikom.
Faza (introspekcija) – kroz ovu fazu korisnik se potpuno uključuje u život zajednice i od njega se očekuje da se aktivno uključi u svoj oporavak i rad na sebi. Rad na sebi kroz introspekciju podrazumijeva da korisnik zapaža na sebi mane i vrline, ali isto tako i da sluša ono što mu okolina ukazuje. Jako bitno za ovu fazu i napredak korisnika je povjerenje u okolinu i iskrenost, te mogućnost prihvaćanja zapaženih problema. Kroz ovu fazu korisnik usvaja neke za njega nove socijalne vještine i verbalno rješavanje problema na putu do postizanja svoga cilja. Također se u ovoj fazi puno bolje upoznajemo sa korisnikom, njegovom prošlošću i obiteljskim stanjem. Kako ovisnici koji dođu na liječenje su obično u poodmakloj fazi ovisnosti, tako su i njihovi obiteljski odnosi uglavnom narušeni. U ovoj fazi programa stupa se u ozbiljniji kontakt sa obiteljima kako bi se i njih privolio da se uključe u tretman. Prvenstveno za takve obitelji se preporuča da pohađaju grupe podrške roditeljima koje su organizirane u našoj Udruzi u Zagrebu kako bi i roditelji dobili stručan savjet kako da se nose sa problemom u obitelji i kako bi se pripremili na kontakt sa samim korisnikom.
Faza (nastavak introspekcije i priprema za resocijalizaciju) – podrazumijeva da su se u 2. fazi postavili dobri temelji za nastavak introspekcije, ali sa mnogo ozbiljnijim pristupom problemu i mnogo kritičnijim stavom prema samom sebi. U ovoj fazi se kod korisnika gradi mnogo realniji pogled na sebe i na situacije u kojima se nalazimo. Kada se to napravi onda su to dobri temelji da se realno pogleda uzrok narušenih odnosa u obitelji te da se pronalazi način da se problemi riješe. Treća faza zahtjeva i provjeru odnosno odlazak na vikend odsustvo, pa je prije toga potrebno napraviti součenje sa roditeljima na kojem korisnik i roditelji mogu iznijeti svoja gledišta na problem i naći kompromis za budući suživot.
U ovoj fazi programa korisnik se potiče na proaktivnije življenje, odgovornije ponašanje prema sebi i drugima te planiranje budućnosti. Na taj način se dolazi do potreba korisnika koje je potrebno zadovoljiti kako bi ispunio svoje planove. Pa tako se korisnici motiviraju za određena školovanja, prekvalifikacije ili edukacije koja će im omogućiti preduvjete za postizanje cilja. Također u ovoj fazi boravka u zajednici korisnik preuzima veću ulogu u kreiranju života u kući. Tako korisnici iz treće faze obavljaju zahtjevnije odgovornosti u kući, kuhaju, planiraju mjesečnu potrošnju, osmišljavaju slobodno vrijeme i sportske aktivnosti, te planiraju radnu terapiju. Kako treća faza traži najviše od korisnika ona najduže i traje, a kada korisnik pokaže jednu konstantu u svom dobrom funkcioniranju i stvori si jasnu sliku budućnosti kakvu želi, spreman je za završnu 4. fazu.
Faza (resocijalizacija) – zahtjeva od korisnika jedno kompletno dobro funkcioiranje i odgovorno ponašanje. Korisnik se tada oslobađa od odgovornosti i dobija određenu dužnost u kući koja je u skladu sa njegovim ciljevima i koja bi mu mogla pomoći na treniranju vještina potrebnih za posao za koji se uključio. Od korisnika se očekuje da je odgovoran, samokritičan, iskren, racionalan i realan te da ne funkcionira po principu kontrole, kritike i pohvale nego da je svjestan da je sebi jedina kontrola i da je upravo onakva osoba kakav je kad ga nitko na gleda. U ovoj fazi su predviđena još minimalno dva vikend odsustva.
Ova faza podrazumijeva realiziranje planiranog pa tako korisnici u resocijalizaciji imaju pristup internetu i telefonu, imaju podršku i pomoć zajednice u traženju posla, samostalno raspolažu svojim novčanim sredstvima itd.
Za one koji su odlučni da ostanu u okvirima udruge i zajednice, pruža se mogučnost uključivanja u zadrugu koja je i osnovana kako bi pružila neke mogučnosti korisnicima po završetku programa. Tako, zavisno od želja korisnika, njihovih afiniteta, realnih mogučnosti udruge i zadruge, pokušavamo što veći broj korisnika ostaviti što bliže Udruzi pružajuči im mogučnost zaposlenja kroz projekte udruge i zadruge i u suradnji sa zavodom za zapošljavanje.
Osim faza, korisnici prolaze i kroz različite odgovornosti po kojima je kuća i hijerarhija u zajednici podijeljena i prolazeći program korisnici prolaze sve odgovornosti. Kroz te odgovornosti korisnici uče kako se odnositi prema povjerenom im poslu, kako poštovati svoje ovlasti i obaveze, ali i poštovati i uvažavati tuđe. Postoje manje i više zahtjevne odgovornosti, ali sve su jednako bitne za funkcioniranje kuće. Na takav način korisnici grade timski duh i rad u kolektivu, te poštivanje jedni drugih.
Čitav program i rad sa korisnicima odvija se kroz različite sadržaje:
Sve su to sadržaji koji daju kvalitetu programu i životu inače pa je to jedan aktivan stil života koji se kroz ovaj program pokušava nametnuti.
Za svakog čovjeka pa tako i za apstinenta bitno je da je zadovoljan.
Posao, obitelj, društvo, zabava, ljubav, znanje, dobar prijatelj i iskren razgovor sve su bitni faktori za zadovoljsvo i sreću, a našim korisnicima pokušavamo usaditi jedno proaktivno ponašanje kako bi svakodnevno zadovoljavao osnovne potrebe za zadovoljstvo i sreću.
